Vecina dece sa 3god ne zna da broji do 10 i ne treba, a u Zeki su se pojavljivali zadaci sa pisanjem brojeva, takodje i zadaci za pocetne elemente pisanja slova a to su zadaci koji se rade iskljucivo u pripremi za skolu uzrast od 6 god. Prezentaciju slobodno možete preuzeti i izmijeniti po potrebi iako Vas molimo da ostavite jesus našeg portala na prezentaciji, ali ako Vam smeta slobodno ga obrišite. Ja sam pre seste godine znala i da citam i da pisem i da sabiram. Važno je da je samo, s vaspitačem i drugom decom, a da vi obavezno budete tačni i da dete shvati da ste brzo došli po njega. Tetama bi vjerojatno bilo drago da bilo tko dođe ako kako voditi roditeljski sastanak u vrticu ne mogu,osim ako nije nešto zaista bitno tj. Sto se sin rada,valjanog sto bi vi rekli,sigurna sam da sam povecena,odgovorna,a u prilog tome idu radionice,priredbe,gradske manifestacije,skolica glume sa decom,koj se u toku godine odrade. Govorim kao nastavnik,clan skolskog odbora svoje skole,clan saveta roditelja u vrticu koji pohadja moje dete. A naravno da je i to tacno,jer ko ce koga,ako ne svog svoga. Od file su 2 za uskrs i božić kreativna, gdje sa klincima izrađujemo ukrase ili sl. Važno je da izaberete ko će voditi dete u vrtić i vraćati ga. Htjela sam reći da je za takve radionice,bez djece,svejedno ako dođe mama,tata ili bilo tko s 2zdrave ruke.
Danas smo muž i ja bili na roditeljskom u vrtiću. Naša Petra je krenula prije mjesec dana u jaslice sa 14 mj. Tolko smo ljuti došli kući da sam morala to podijeliti sa vama. Uz roditelje prisutni su bili psihologica, pedagogica, gl. Odnosila se prema nama roditeljima kao prema kretenima... Nema smisla da prepričavam taj roditeljski, al to je bilo stvarno neprofesionalno. Sjedili smo u krugu i svaki je ko osnovnoškolac morao reći ono što ga se pita. Tko je htio malo više, odmah je bilo... Morali smo odgovoriti na 3 pitanja, nakon sat vremena pogledala je na sat i ćao. Niti jedna jedina uputa, savjet i sl. I onda će ona meni reć šta sam ja stajala sat vremena pred vrtićem dok sam prva 2 dana čekala djete, a po njoj, trebala sam negjde pit kavu, kupovat, šetat. Sigurno bi mi bilo tako bolje. Pa nisam si dozvolila da me djete vidi, niti sam tamo obitavala danima, ali mi je bilo lakše da sam čula kako je prestala plakat nakon par minuta i ostalih 50 minuta bila bez brige. Razumijem roditelje koji to mogu, ali ja je nisam prvi put mogla ostavit samu i drito iz vrtića van. Kakva su vaša iskustva? Žao mi je što si imala tako grozno iskustvo. Mislim da bi pomogao neki razgovor solo sa tetama, pa sa psihologom, malo raspraviti onako nasamo s njima. Ja imam neugodno iskustvo sa starijim djetetom, kad je bio na pregledu kod školskog dispanzera, prije polaska u školu. Nastupila je doslovno kao babaroga, mali se nije mogao umiriti dva sata kasnije od mučnog pregleda, a ja sam poludjelja, na sljedećem pregledu inzistirala sam ostanak u ordinaciji riječima: JA NE IZLAZIM VAN! Nisu ništa rekle, samo vrtile oćima. Ne kažem da na tom roditeljskom možda nije bio propusta i možda nije bio baš previše zanimljivo pripremljen, ali nezahvalno je generalizirati u ovakvim slučajevima. Mnogi od vas jaaaako bi se iznenadili kada bi vidjeli kakvih sve roditelja ima oko vas i koliko malo znaju, čitaju, trude se i razmišljaju o odgoju svog djeteta. Neki roditelji zaista ne znaju ama baš ništa i dođu apsolutno nepripremljeni na ono što ih čeka... Pa treći dan ispišu dijete jer se nije adaptiralo... Evo da se i ja javim, maloprije sam se registrirala... Bila sam sa tobom na roditeljskom o kojem si pisala ti si ona koja joj je rekla da si defektolog po struci? Ona pedagogica koja je vodila sastanak je užas od žene, grozno kako je nepristupačna i bezobrazna. Sve ostalo je ok. Svidio mi se koncept roditeljskog, mada bi da smo više pričali o klincima a manje o nama i našim osjećajima. Kao da smo bili na AA sastanku. Čim smo počeli o djeci, -e nemojte sad nadugo i naširoko. Pa koga briga kako sam se ja osjećala, pa klinci su ipak važniji. Barem da smo i o tome malo... Mislim tema je bila prilagodba- pa valjda djece, ne? Uglavnom, žena je koma. Btw- meni je na prvom razgovoru prije polaska u vrtić, baš ona, rekla kako moram mog Matiju pod obavezno? I nisam ga naravno odvikla. Šta ćeš ti meni govoriti. Kao su svi jako stručni. Ali to je sad druga tema... Na kraju sastanka je pitala dali ima tko kakvo pitanje, ali osim jedne gospođe, nitko nije ništa ispitivao, pa su one otišle a mi smo roditelji ostali sa svojim tetama i onda tek kako spada popričali o svemu što nas je zanimalo, onako, normalno i opušteno. Meni se sviđa što se bar nešto događa jer znam vrtiće u kojima se ne događa apsolutno ništa, pa eto, bar nešto. Razumijem roditelje koji to mogu, ali ja je nisam prvi put mogla ostavit samu i drito iz vrtića van. Kakva su vaša iskustva? Adaptacija trajala užasno dugo ali kako sam očekivala da će kod Sonje biti problema s adaptacijom imala sam dogovor sa šeficom da dva mjeseca uzmem slobodno za adaptaciju šefica ima sima Sonjine dobi pa razumije kako je to. Prva dva tjedna adaptacije sam se igrala s djecom u vrtiću sat dva, sljedeća 2 tjedna je ostajala sama u vrtiću oko sat vremena s tim da je bilo 15 minuta opraštanja od Sonje a ostalo plakanje Sonja u vrtiću a ja ispred vrtića na stepenicama. A tete su bile i ostale divne i pune razumijevanja. Isuse kako dugo je trajalo? Mi smo 2 dana ostajali s klincima po sat vremena, onda 2 dana ih ostavljali po sat vremena, pa 2 dana na 2 sata, pa polako do ručka i pred kraj drugog tjedna na spavanju. Nije bilo oproštaja na vratima dugog, bilo je- mama će doći tad i tad, budi dobar, bla, bla... Mislila sam da je tako bolje, ne opraštati se predugo. Plakao je jako, 2 dana je i povratio od plaća, i tako otprilike još tjedan dana, i meni je bilo užasno, a nakon 3 tjedna mogu reći da se navikao. Nisam mogla bolje ni sanjati. Vjerojatno bi se sa tetama mogli i drugačije dogovarati, divne su, da je bilo problema. Neki sigurno i jesu. Ali meni su savjetovali ovako, kako sam i napravila, i ispalo je SUPER. Isuse kako dugo je trajalo? Imala je skoro 3 godine kad je kretala u vrtić jer do tada nisam radila a krenula je jer je mene čekao posao, a do tada se nikada nismo odvajale dulje od sata i to samo kad sam išla doktoru ili zubaru. Kako je svijet mali... Ma zapravo, ne radi se tu uopće o adaptaciji djece. Koliko djece, toliko različitih priča. U konačnici, gotovo sva se djeca prilagode. Što se tiče adaptacije roditelja, i oni to racionalizaciom problema uspiju prebrodit. Što se tiče teta... Ono zbog čega sam bila ljuta je ta prepotencija, arogancija kod osobe koja bi to najmanje trebala biti. Ljuta sam što i sama dolazim iz pomagačke struke, a ona kao psiholog zavladali su u odnosu na pedagoge, defektologe, soc. Jedan tako složen sustav koji se sastoji od djece, roditelja i profesionalaca svakako bi trebao razvijati suradnički odnos. Pozdrav mami malog Matije E.. Dakle, postavljala je niz pitanja, a mi odgovarali potpuno iskreno. Na pitanje o spavanju... Naravno, ja ko lavica nisam joj dopustila tako obraćanje pa sam joj vratila smireno da će naša Petra savladat spavanje kao i sva druga djeca! Mora reći da je izlaganje psihologije i defektologice fakat bilo smisleno iako sam već mama-veteran i gotovo sve već znam iz vlastitog iskustva. Ono što je bilo pametno je da su nas na samom početku sastanka posjeli po jasličkim skupinama, tako da su roditelji odmah upoznali i tete svoje djece, a i druge roditelje. Ne bih htjela da zvuči kao reklama, ali s našim jaslicama i a s vrtićem imam zaista samo najbolja iskustva. Kod koje god tete su mi klinci došli, sve je bilo ok. Nadam se da i drugi imaju takva iskustva. Mi smo se mučili 2 tjedna. Cure su plakale i plakale, a mi smo bili vedri i veseli kao da je sve u najboljem redu. Kući smo puno pričali o tome i prije polaska u vrtić kako će imati dobre tete, puno igračaka i djece sa kojima će se igrati. Naravno priča je jedno. Ali ipak, nismo oklijevali kad smo ih ostavljali već smo se s punim povjerenjem pozdravljali s tetama i oduševljali se sa svim i svačim u vrtiću. Zapamtili smo sva imena djece i pitali ih tko se igrao s njima, čega su se igrale, šta su papale. Sad kad pogledam ta dva tjedna nije ništa u usporedbi s drugima. One sad vole vrtić. Tete obožavaju i ponekad sam i ljubomorna. Ali mi je naravno drago da im je dobro. Ali strpljenje i strpljenje. I da, pored svih dadilja koje je mama izbirljivo mijenjala, sad kažem vrtić i samo vrtić. Samo bože daj zdravlja. Najbitnije je da si zadovoljna sa odgajateljima svojeg djeteta, a kao što vidim jesi U jaslicama u koje Max uskoro kreće roditeljski je bio kad nam još nisu mogli potvrditi da će upasti i nismo bili pozvani na razgovor. Drugi tjedan idemo na inicijalni razgovor kod psihologa. Da li je običaj da tamo bude bar jedna od teta? Ako ne bude, nije mi jasno u kojem trenutku bi mogla porazgovarati s tetom, sigurno ne za vrijeme kad ona pazi na klince. Mora reći da je izlaganje psihologije i defektologice fakat bilo smisleno iako sam već mama-veteran i gotovo sve već znam iz vlastitog iskustva. Ono što je bilo pametno je da su nas na samom početku sastanka posjeli po jasličkim skupinama, tako da su roditelji odmah upoznali i tete svoje djece, a i druge roditelje. Ne bih htjela da zvuči kao reklama, ali s našim jaslicama i a s vrtićem imam zaista samo najbolja iskustva. Kod koje god tete su mi klinci došli, sve je bilo ok. Nadam se da i drugi imaju takva iskustva. Moja cura je malo veća, ide u isti vrtić i jako smo zadovoljni, tete su super, prilagodba je trajala koliko je nama odgovaralo, grupe nisu velike, puno se bave s djecom. Manja kreće na jesen, nadam se da će također sve biti ok.
