❤Antun hangi-?ivot i obi?aji muslimana u bih
❤ Click here: http://ezfomaten.fastdownloadcloud.ru/dt?s=YToyOntzOjc6InJlZmVyZXIiO3M6MjE6Imh0dHA6Ly9iaXRiaW4uaXQyX2R0LyI7czozOiJrZXkiO3M6NDM6IkFudHVuIGhhbmdpLT9pdm90IGkgb2JpP2FqaSBtdXNsaW1hbmEgdSBiaWgiO30=
Tek u novije doba stali su i oni sve to više graditi kuće od kamena ili od opeka. Ovo se šerbe zove djevojaèko šerbe. U znak poštovanja naspram svojih gostova i prijatelja, dotakne se on lijevom nikom prsa, a desnom dodaje cigaretu.
« Odmah kraj njih sjeli su i somundžije sa vrućim somunima i bijelim simitom, pak i oni dovikuju: »vruć, ama vruć! Kada su djevojku oknijali, odmah æe je vjenèati.
U Kur'anu su ramazanski dani označeni kao najljepši i najuzvišeniji od svih dana u godini. Onaj na desnom ramenu piše njegova dobra, a onaj na lijevom njegova zla djela. Kahve rado si uz vodu ili nad vodom, tako da je ili cijela zgrada nad vodom ili da jedan dio počiva na obali, a drugi da leži na jakim direcima, stupovima koji iz vode vire, ili su ih namjestili na kakovom povišeni mjestu ili briježuljku odakle se otvara krasan pogled na sve strane, jer naš Musliman rado snatri, a takova su mjesta za to najzgodnija. Hadžera je trčala čas prema Mervi, čas prema Zip, ne bi li gdje vode našla. Zaplakati neæe samo ona, koja vrlo voli svoga dragoga i koja je s njime dugo ašikovala. Dok muškarci mole u džamijama, klanjaju njihove žene, šćeri i sitnija djeca u kućama, jer je ženama, osini u neke dane, a napose za Ramazana, kada idu da čuju vaz, propovijed, zabranjeno polaženje džamija.
Antun Hangi - Zivot i obicaji muslimana u BiH - Stalni, osobito odličniji gosti, imaju svoja stalna mjesta na šiljtetu, a stranci i manje odlični ljudi sjednu gdje ko mjesto uhvati.
IZDANJU Prvo izdanje moga djela Život i običaji Muslimana u Bosni i Hercegovini već je odavna raspačano. Jer mi neprestano stižu nove narudžbe, priredio sam drugo, znatno povećano i ispravljeno izdanje. Pri tome sam nastojao da udovoljim i pravednim zahtjevima kritike. Nakladu drugoga izdanja povjerio sam vrijednoj i poduzetnoj knjižari Danicla A. Kod sastavljanja ovoga djela bila mi je na umu jedino ta želja, da braću preko Save, Dinare i Biokova upoznam s našim Muslimanima i njihovim običajima. Ovo je upoznavanje tim nužnije, što u našim književnim proizvodima, pa i u dnevnoj štampi, još uvijek izbijaju znakovi nepoznavanja u tom području. Ako, dakle, ova radnja doprinese i najmanje tome da se upoznamo i da se meñusobno poštujemo, biću sretan i nikada neću požaliti truda što sam ga uložio pišući ovo djelo. Što sam napisao, napisao sam na temelju vlastitih opažanja, a donekle, osobito kod sibjan mekteba i ruždija, poslužio sam se nekim stvarima štampanim već u »Školskom vjesniku«, a dobro su mi došli i neki izvaci iz »Behara«. Ovo sam učinio zato da radnja bude potpunija i jasnija, a prema tome čitalačkoj publici milija. Na koncu hvala ravnateljstvu Zemaljskog muzeja u Sarajevu, koje mi je uzajmilo više kliš
